Živimo u vremenu kada je miopija postala globalni problem i proglašena epidemijom.

Godine 2000. između 22 i 23 % globalne populacije bilo je kratkovidno, a do 2010. ta brojka narasla je na 28 %. Predviđanja govore da će do 2050. ova brojka porasti na 50 %, a prema nekim studijama čak i na 61 %.

Koji su simptomi i kako ih prepoznati?

Miopiju nije uvijek lako primijetiti kod manje djece, jer je vid na blizinu očuvan. Ono što najčešće primijete roditelji ili tete u vrtiću jest da se kratkovidna djeca približavaju onome što gledaju, igračkama, knjigama, televiziji ili digitalnim uređajima. Pozitivna strana ove adaptivne metode jest to što se kod jednakostrane miopije rijetko razvija slabovidnost. Budući da znakovi miopije nisu uvijek očiti, nužni su nacionalni godišnji skriningi u vrtićima i školama, kao i podizanje svijesti kod roditelja, nastavnika i učitelja. Osim približavanja izvorima slike, još jedan uočljiv znak kratkovidnosti jest škiljenje, zatvaranje vjeđnog rasporka radi sužavanja otvora kroz koji prolazi vidni podražaj, čime se smanjuje sferna aberacija. Relativno često prisutna je i fotofobija, odnosno osjetljivost na svjetlost.

Koji foktori utiču na razvoj miopije?

Donedavno se najveća pažnja pridavala genetskim utjecajima na razvoj miopije. Danas znamo da genetska opterećenost oba roditelja nosi 35 do 50 % rizika da će dijete razviti kratkovidnost, dok mnogo veći udio rizika proizlazi iz današnjih stilova života. Budući da su ti stilovi života promjenjivi, pravovremena dijagnostika miopije može značajno usporiti njezinu progresiju. Danas provodimo opsežnija mjerenja i koristimo prediktivne algoritme kako bismo korelirali dužinu oka s dobi djeteta i visinom dioptrije. Na taj način možemo savjetovati roditelje o potrebi promjene životnih i radnih navika djece i adolescenata radi usporavanja razvoja miopije.

Sa kojim komplikacijama je povezana miopija?

Visoka miopija povezana je s nekoliko ozbiljnih komplikacija koje mogu dovesti do znatnog gubitka vida.

Najteže komplikacije, koje se mogu javiti pri dioptriji većoj od -6 ili -7, uključuju ablaciju mrežnice, glaukom i degeneraciju žute pjege, centra za vid. Svako povećanje dioptrije od jedne do tri jedinice nosi trostruki porast rizika za ablaciju mrežnice, dvostruki za glaukom, te dvostruki do trostruki rizik za degeneraciju makule na svakih dodatnih tri dioptrije. Visoku miopiju teže je korigirati laserskim zahvatom, a nosi i veći rizik tijekom operacija zamjene leće i katarakte. Osobe s visokom miopijom ovise o optičkim pomagalima, što može ograničiti izbor zanimanja, bavljenje sportom i svakodnevne aktivnosti.

Kako se miopija može spriječiti ili usporiti?

S obzirom na sve više dostupnih informacija u stručnoj literaturi o uzrocima rasta miopije, danas znamo da pravovremenom reakcijom možemo spriječiti ili usporiti njezino napredovanje. Prvi korak u terapiji jest redoviti i pravodobni liječnički pregled. Ako liječnik ili optometrist utvrdi rizik od progresije miopije, propisuju se optička pomagala, naočale ili kontaktne leće koje usporavaju njezin rast. Takva stakla sadrže miopski periferni defokus, koji stvara sliku ispred, a ne iza oka, čime se smanjuje poticaj središnjeg živčanog sustava da “dohvati” sliku, što bi inače dovelo do daljnjeg izduživanja oka.

Postoji i više vrsta kontaktnih leća koje djeluju na sličnom principu, uključujući i ortokeratološke leće koje se nose samo noću. Uspjeh u kontroli rasta miopije postignut je i primjenom atropinskih kapi niske koncentracije, a prvi put su odobrene i FDA 0,1 % atropinske kapi za ovu svrhu.

Osim navedenih terapijskih metoda, ključno je educirati roditelje i djecu o promjenama životnih navika, smanjenje upotrebe digitalnih uređaja, održavanje udaljenosti od minimalno 40 cm između očiju i ekrana ili knjige, svakodnevni boravak na otvorenom od barem 2 sata, izbjegavanje rada na ekranima u mračnim prostorijama te rad u što bolje osvijetljenom prostoru.

Detaljnim pregledom specijalista oftalmologa i optometrista, na temelju dobi djeteta, visine dioptrije, aksijalne duljine oka i genetske predispozicije, moguće je izraditi prediktivni model razvoja kratkovidnosti te educirati roditelje i djecu o najboljim metodama usporavanja njezina napredovanja.

https://iprc.public-health.uiowa.edu/2024/09/16/childhood-eye-injuries-q-a-with-dr-nina-jovanovic/

Danas pričamo o temi jačmenca, što predstavlja jednu od najčešćih patoloških stanja koje viđamo u oftalmološkoj praksi. Kako bismo pružili odgovore na najčešća pitanja i osigurali stručne smjernice o liječenju ili operaciji, kontaktirali smo stručnjakinju u području oftalmologije i okuloplastične kirurgije, Dr. Ninu Jovanović, MSc, MPH iz Poliklinike Knezović u Zagrebu. Uz njezino bogato iskustvo i stručnost, istražit ćemo sve aspekte ječmenca na oku kako bismo pružili potrebne informacije i osigurali pacijentima točne upute..

Dr. Nina Jovanović pomogla nam je razjasniti vaša najčešća pitanja.

Razgovor vodila Petra Hranilović za portale eDoktor i Oftalmologijabih

Ječmenac na oku – što je i zašto nastaje ječmenac na oku?

Ječmenac se kolokvijalno rabi da se opišu kvržice na vjeđama koje nastaju začepljem lojnih žlijezda u vjeđama, a koje se mogu inflamatorno izmjeniti, biti bolne i dugatrajne. Međutim, potrebno je pojasniti da postoji nekoliko vrsta ovih promijena shodno anatomskim strukturama vjeđe. Tako, hordeolum predstavlja inflamiranu lojnu žlijezdu na rubu kapka u ili u srednjem dijelu kapka. Prezentira se kao crvena, natečena, bolno osjetljiva na dodir u svojoj akutnoj fazi. Hordeolum može biti na vanjskoj ili unutarnjoj površini kapka i može dovesti do edema cijelog kapka. Vanjski potiču od začepljenja Zeissovih ili Mollovih žlijezda, dok unutarnji, potječu iz meibomskih žlijezda. Ove inflamirane promjene se najčešće podrazumijevaju kao jačmenci a precizan naziv je hordeolum. S druge strane moramo razlikovati i halacion koji je kronični sterilni lipogranulom koji se nalazi unutar očnog kapka, a potječe od začepljene meibomske (lojne žljezde) žlijezde tarzalnih ploča. Također se prezentira kao kvržica ili oteknuće ali nije bolan.

U normalnim uvjetima, Meibomove žlijezde neometano izlučuju lipide koji su sastavni dijelovi suznog filma. Ako je otjecanje ovih lojnih sekreta opstruirano, masni sekret se zadržava i može izazvati kronični upalni odgovor koji dovodi do stvaranja lipogranuloma, odnosno halaciona.

Osim usljed začepljenja, jačmenac nastaje upalom uzrokovanom normalnim bakterijama (Stafilokokne bakterije) ili grinjama (demodex) s kože vjeđa. Budući da postoji 20-25 meibomskih žlijezda na donjem kapku i 40-50 na gornjem kapku, pacijenti mogu imati više od jednog ječmenca u isto vrijeme. Jačmenci se češće nalaze u bolesnika sa suhim očima i kroničnim blefaritisom (upala vjeđa često povezana s demodexom).

Narodni lijek za ječmenac, što sve ljudi isprobavaju i djeluje li neki?

Narodni lijek ali koji zapravo i djeluje jesu tople obloge koje se apliciraju na vjeđe. Naime, često se savjetuje da ste skuha jaje i u ljusci stavi na vjeđe te da se nakon nekoliko minuta one masiraju. Ovo zaista djeluje jer jaje u ljusci dulje zadržava toplutu. Ista jeste da jaje možete zamijeniti bilo čime kamenom, gazama, peškirom i slično, važno je da dulje drži toplotu i da je čisto.

Mast za ječmenac bez recepta, postoje li opcije?

Ne, svaku antibiotsku ili protuupalnu terapiju vam mora prepisati lječnik nakon pregleda.

Maxitrol kapi za ječmenac – mogu li se primjenjivati?

Maxitrol u sebi sadrži antibiotik i deksametazon koji je kortikosteroid, što znači da je njegova primjena i aplikacija strogo ograničena na lječničku preporuku. Razlog za to jeste što ne zahtijeva svaka vrsta jačmenca kombinaciju antibiotika i kortikosteroida, kao i da kortikosteroidi imaju moguće nus pojave poput porasta očnog tlaka te se njihova primjena mora strogo regulirati i pratiti.

Ječmenac kod djece i kod odraslih – tretira li se isto?

Obzirom na različitu etiologiju jačmenca tj etiologiju začepljenja i upale lojnih žlijezda žlijezda i jačmeni se različito tretiraju. I kod djece i kod odraslih neophodno je prvo smiriti upalnu reakciju, umanjiti bolnosti i dati priliku da se jačmenac drenira sam od sebe. Kod odraslih ukoliko postoji jasna indikacija, tj kada jačmenac ili hordeolum pređe u halacion, on se tretira kirurškom incizijom i drenažom. Također se može tretirati i injekcijom steroida ili 5-fluorouracila. Moja preferenca je uvijek I&D – incizija i drenaža sa odstranjenjem kapsularne vrećice kada je to indicirano kod halaciona obzirom da dovodi da najbrže rezolucije simptoma i znakova te minimizira rekurenciju. Kod djece se međutim takva terapija može teže primijeniti obzirom da zahtijeva neki oblik sedacije, posebno kada moramo uraditi I&D. Također, aplikacija kortikosteroida kod djece zahtijeva veći oprez jer osim povećanog očnog tlaka može djelovati i katarogeno.

Ječmenac trudnice – je li opasan i može li se u trudnoći rješavati?

Nije opasan i najbolje ga je rješavati prevencijom, ili ako se javi primjenjivati tople obloge, masažu vježa i čišćenje rubova vjeđa specijalnim maramicama u kontroli demodex infestacije. Svakako, ako trudnica od ranija ima kroničnu inflamaciju vježa, disfunkciju Meibomovih žljezdi ili okularnu rozaceu onda je prevencija ključna, a ona bi podrazumijevala svakodnevno zagrijavanje vjeđa, jutarnju i večernju masažu, korištenje umjetnih suza, kapsule ili ishrana bogata Omega-3 masnim kiselinama te čišćenje vjeđa i trepavica maramicama na bazi ulja čajevca. Često savjetujem pacijente ukoliko imaju hronične simptome i znake upale vjeđa ili disfunkcije Meibomovih žlijezda da ujutro i uveče usvoje rutinu koja se sastoji od namakanja pamučniog ručnika vrelom vodom, iscjede ga i tako vrućeg stave na zatvorene vjeđe i drže dok se ručnik ne ohladi. Nakon toga je savjet da vertikalno masiraju vjeđe i time potisnu lučenje sebuma.

Ako moje dijete ima ječmenac, koje mjere treba poduzeti?

Trebate ga odvesti oftalmologu.

Je li ječmenac opasan za vid?

Jačmenac generalno govoreći nije opasan za vid kod odraslih osoba, osim ako se inflamatorna promjena ne iskomplicira jačom upalom struktira iza vjeđe ili infekcijom i zahvati okolne strukture kao što je rožnica ili orbita, kada se treba hitno liječiti. Kod djece ukoliko je jačmenac doveo do značajnog otoka vjeđe ona može da ometa vidnu stimulaciju i da posljedično izazove nerazvijenost vidne oštrine tj slabovidost.

Ječmenac liječenje – koje neinvazivne metode liječenja ječmenca postoje?

Najšečća i prva faza liječenja jeste upravo konzervativno tj nekirurško liječenje i uključuje tople obloge, masažu, higijenu vjeđa, i topikalne tretmane kombinacijom antibiotika i kortikosteroida.

Ječmenac operacija – kada je potrebna?

Operacija je potrebna kada prvi konzervativni modalitet liječenja ne da rezultat, ili kada je promjena dugotrajna i kuglica koju palpiramo tvrda i kapsulirana. Druga invazivna metoda liječenja je aplikacija injekcije steroida ili 5-fluorouracila u jačmenac i ima svoje indikacije. Često se radi prije operativnog zahvata kao alternativa kod osoba kojima I&D nije opcija, tj plaše se ili ne žele kirurški tretman. Međutim, i one imaju svoje sporedne učinke koji se ogladaju u depigmentaciji kože iznad promjene što posebno estetski smeta pacijente tamnijeg koloriteta kože.

Može li ječmenac proći sam od sebe?

Može. Jačmenci mogu iscuriti i zacijeliti bez liječenja.

Halacion na gornjem kapku je teže operirati od halaciona na donjem kapku?

Netočno ako operativni zahvat izvodi treniran i licenciran liječnik. Teže je jedino tehnički operirati halacione koji se nalaze u unutarnjem kutu gornje vjeđe ali u tom slučaju koristimo manje instrumente namjenjene za to područje.

Je li ječmenac zarazan?

Jačmenac u svojoj osnovi nije zarazan ali nekada može da se javi u komorbiditetu sa konjunktivitisima bakterijskog ili virusnog podrjekla onda može biti zarazan.

Ječmenac kamilica – je li moguće izliječiti ječmenac uz čišćenje oka kamilicom?

Osušeni cvjetovi kamilice sadrže mnogo terpenoida i flavonoida koji pridonose njezinim ljekovitim svojstvima. Hlapljiva ulja uključujući alfa-bisabolol, alfa-bisabolol okside A i B i matricin posjeduju protuupalna i antiflogistička svojstva, a prodiru ispod površine kože u dublje slojeve kože kreirajući antiinflamatorni učinak. Ova svojstva čine kamilicu potencijalnim ljekom za umanjenje inflamacije koja je jedan od čimbenika nastanka jačmenca. Dakle moguće je umiriti jačmenac oblogama od kamilice ovisno od etiologije nastanka.

• Glaukom, stanje uzrokovano visokim očnim tlakom
• Katarakta, zamućenje leće
• Trajno oštećenje vida, uključujući sljepoću

Uveitis može započeti i godinu dana ranije no što dijete dobije dijagnozu juvenilnog artritisa. Također, može se desiti u isto vrijeme ili godinama kasnije. Upala oka obično nije bolna. Također, oči obično nisu crvene kao kod pojave ,  konnjuktivitisa. Stoga većina djece s juvenilnim artritisom koja razviju probleme s očima nema nikakve vidljive simptome. U rijetkim slučajevima, dijete bi se moglo žaliti na zamagljen vid ili preosjetljivost na svjetlo. Ponekad djetetove oči mogu djelovati crveno ili zamućeno. No takvi simptomi obično se razvijaju toliko sporo da je trajno oštećenje vida moguće prije nego li se uoče ikakvi problemi s vidom. Kako biste detektirali probleme s vidom na vrijeme i spriječili pogoršanje vida, vaš reumatolog bi vas trebao uputiti na pregled kod oftalmologa pedijatra.

Trebali biste se pažljivo držati smjernica vašeg liječnika. Posjećujte redovito i reumatologa i oftalmologa.To ovisi o više faktora, uključujući koji tip juvenilnog artritisa dijete ima, koliko dugo ga ima i koje lijekove koristi. Najbolje je da o tome pitate svog reumatologa.

Uveitis je češći kod nekih oblika juvenilnog artritisa, kao što je oligoartikularni juvenilni artritis, gdje je pogođeno samo nekoliko zglobova. Dijete s ovim tipom moglo bi trebati pregled vida svakih 3 do 4 mjeseca. U većini slučajeva, djeca s poliartikularnim juvenilnim artritisom trebaju pregledavati vid svakih 6 mjeseci, a djeca sa sistemskim juvenilnim artritisom uglavnom trebaju obaviti pregled vida svakih 12 mjeseci.

Također je važno nastaviti s pregledima vida i kada juvenilni artritis uđe u stanje remisije. Ukoliko se pojave bilo kakvi problemi vida, vaše dijete će trebati na preglede i češće.

Vaš oftalmolog i reumatolog moraju surađivati s vama u vezi ovog stanja. Ako vaše dijete ima uveitis, moguće je da treba koristiti kapi za oči. Neke od tih kapi proširuju zjenice kako bi ih držale otvorenima i spriječili pojavu ožiljaka.

Vašem djetetu bi također mogle biti propisane steroidne kapi. Kao primjer, vaše dijete bi moglo koristiti kortizonske kapi kako bi se spriječilo oticanje i umanjila upala oka. Dugovremeno korištenje kortizonskih kapi može imati ozbiljne nuspojave, uključujući glaukom i kataraktu. Ukoliko kapi za oči ne smanje upalu dovoljno, dijete bi moglo trebati steroidne pilule. Kako bi spriječili nuspojave dugovremenog korištenja steroida,  mogao bi mu biti propisan lijek metotreksat, koji se uzima oralno ili putem injekcija.

Visoke doze acetilsalicilne kiseline (aspirina) mogu obično smanjiti bol i upalu zglobova. Drugi nesteroidni protuupalni lijekovi, npr. naproksen i tolmetin, često se primjenjuju umjesto aspirina zbog opasnosti od Reyeova sindroma. Djeci se mogu davati kortikosteroidi na usta ukoliko je bolest teška i ako je zahvaćeno cijelo tijelo, ali steroidi usporavaju rast djeteta, stoga treba izbjegavati primjenu ukoliko je moguće. Kortikosteroidi se mogu davati i izravno u zahvaćene zglobove kako bi se lokalno smanjila upala. Dijete koje ne reagira na aspirin ili druge protuupalne lijekove može dobiti injekciju pripravka zlata. Penicilamin, metotreksat i hidroksiklorokin mogu se primijeniti kada su soli zlata bez učinka ili izazivaju neželjene pojave, te fizikalna terapija.

Piše prof. dr Jasmina Alajbegović-Halimić
Dječiji oftalmolog

Za časopis Oculus o zdravlju oka i suzenju istoga piše Dr. Jovanović.

DETALJNIJE

Sezona alergija počinje u proljeće i traje do jeseni, tj. od marta do kasnog septembra. Najbolji način prevencije je izbjegavanje alergena, tj neizlaganje kada je koncentracija polena najviša. Na stranici Federalnog hidrometeorološog zavoda možete pratitit koncentraciju polena i dijelom se zaštiti kada je ona najveća: https://www.fhmzbih.gov.ba/latinica/BIO/peludna_za_web.php.

Ukoliko izlazite vani, odmah se presvucite kada dođete kući, izbjegavate otvaranje prozora tokom najjače koncentracije peludi, te redovno mijenjajte filter na vašim klima uređajima.

Ukoliko je duži boravak napolju neizbježan dostupne su druge terapijske mogućnosti.

Povremeno alergijski konjunktivitis može biti udružen sa drugim ozbiljnim stanjima oka što zahtijeva oftalmološki pregled i tretman. Ukoliko vaš oftalmolog utvrdi da imate jednostavni oblik sezonskog alergijskog konjunktivitisa na raspolaganju vam je nekoliko terapijskih opcija. One uključuju antihistaminike i stabilizatore mastocita u kapima za oči poput olopatadina, ili azelastinuma odnosno azelastinklorida. Takodjer učinkoviti su i preparati na bazi natrijum kromoglikata, ružmarinske kiseline, i alantoina. Jako je važno da se uz ove antialergijske kapi koriste i vještačke suze, tj lubrikanti posebno koji posjeduju hijaluronsku kiselinu, ektoin, hidroksipropilmetilcelulozu, ili biljni glycerol. Ovi preparati se duže zadržavaju na površini rožnice štiteći oko od isušivanja i dejstva alergena. Korisne su i kapljice na biljnoj bazi s kamilicom, biljkama vidac i nevenom koje imaju umirujući efekat. Izuzetno je važno da kapi koje ukapavate imaju minimalnu količinu konzervansa.

Kada je alergijski konjunktivitis udružen sa simptomima curenja nosa i kihanja naziva se alergijski rinokonjunktivitis. Tada se uz kapi za oči, kombinuju ovlaživači za nos, antihistaminici u spreju za nos ili preparati na bazi kortikosteroida sa kojima treba biti oprezan kod dugotrajne upotrebe. U najtežim oblicima ljekar će prepisati oralne antihistaminike. Kao samopomoć, mogu se koristiti tablete kalcijuma, zinka ili D vitamina.

Kao i porez, alergije su neizbježne za veliki broj osoba. U svakom slučaju obzirom na intenzitet simptoma i broja pacijenata koji ih ove godine prijavljuju, čekaju nas pravi izazovi u borbi protiv alergije i omogućavanja velikom broju ljudi kvalitetan život tokom proljeća i ljeta.

Nina Jovanović,
Specijalista oftalmolog i okuloplastični hirurg

Gravesova bolest je autoimuno oboljenje koje rezultira hiperprodukcijom hormona štitne žlijezde tj. hipertireozi i predstavlja njen najčešći uzrok. Manifestuje se tipičnim znacima koje prate hipertireozu, sa povišenim vrijednostima slobodnog T3 i T4, te deficitom tireostimulirajućeg (TSH) hormona. Predstavlja relativno često oboljenje koje pogađa jednu od 200 osoba. Kod Gravesove bolesti organizam proizvodi antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu, a nazivaju se tireostimulirajući imunoglobulini (TSI), uzrokujući efekat sličan učinku TSH tj. prekomjernoj proizvodni T3 i T4 hormona. Kod oko 25 do 50% pacijenata oboljelih od Gravesove bolesti javlja se Gravesova orbitopatija ili Thyroid Eye Disease – TED sa učestalošću od oko 16 slučajeva na 100,000 osoba ženskog i 2,9 na 100,000 osoba muškog spola, a predstavlja oboljenje tkiva koje se nalaze iza i pored oka. Prezentira se većim brojem znakova i simptoma povezanih sa periokularnom regijom i tkivima u orbiti.

Detaljnije

Oko 25% populacije ima miopiju i češća je kod žena. Kao uzrok kratkovidnosti najviše je odgovoran nasljedni faktor i veća je  mogućnost da se javi kod djece čiji su roditelji također kratkovidni. Počinje u vrijeme djetinjstva, od 6-12. godine i ima tenedenciju rasta intenzivno kroz, a nekada i poslije puberteta. Osim nasljedstva, na nastanak i razvoj kratkovidnosti može da utiče prekomjerni rad na blizinu ili rad na kompjuteru.

Uzrok kratkovidnosti je neprilagođen odnos dužine oka i prelomne moći, a najčešće je problem u povećanoj dužini oka.

Vodeći simptom kod miopije je  zamućen i nedovoljno jasan vid na daljinu. Javljaju se još; žmirenje, umor u očima, problemi sa čitanjem na školskoj tabli i gledanju TV-a, glavobolje,teškoće tokom upravljanja vozilom, pogotovo noću kada se miopija povećava.

Kratkovidnost se mjeri dioptrijama, te prema veličini dioptrije dijeli se na; niska kratkovidnost /do-3.00dpt/, srednja /od -3.00 do -6.00 dpt/ i visoka kratkovidnost /od -6.00 dpt. i više/. Ljudi s visokom kratkovidnošću češće primjećuju u svom vidnom polju lebdeće crne “mušice”, imaju sklonost ablaciji mrežnice ili nastanku jednog oblika primarnog glaukoma. Visoku kratkovidnost ima oko 30% od ukupnog broja kratkovidnih osoba.

Kratkovidnost se ispravlja pomoću konkavnih stakala bilo u naočalama ili kontaktnim lećama ili  laserskom korekcijom vida /LASIK/. Laserska korekcija miopije kod djece nije preporučljiva prije punoljetsva.

Ako Vaše dijete ima miopiju, vjerovatno Vas brine budućnost djeteta vezano za očekivani rast miopije kroz pubertet. Isto pitanje brine i oftalmologe širom svijeta, te je napisano dosta studija na ovu temu u kojima su ponuđene preporuke u smislu njenog usporavanja i kontrolisanja kroz pubertet.

Kako kontrolisati rast miopije?

Iako je teško prognozirati rast  miopije za svako dijete ponaosob, oftalmolog može ponuditi neke od opcija koje donekle mogu uticati na njenu veću progresiju. Do danas su poznata i usvojena četiri načina kontrole i usporavanja rasta miopije:

• multifokalne naočale
• multifokalne kontaktne leće
• atropinske kapi
• ortokeratologija ili “ortho-k leće”

Multifokalne naočale i multifokalne kontaktne leće podrazumijevaju istovremeno nošenje dvije dioptrije u jednom; jedna za gledanje na daljinu /jača / i jedna za gledanje na blizinu/slabija/.

Atropin 0.01% kapi koriste se već duži niz godina u kontroli miopije. Primjena ovih kapi ima minimalne sporedne efekte u smislu smanjenja akomodacije ili gledanja na blizinu i širenja zjenice za 1-2 mm (zavisno od boje očiju). Ponekad  mogu izazvati alergijsku reakciju u smislu suhoće sluznice usta, crvenila kože i sluznice očiju, tahikardiju itd, kada se prestaje sa njihovom primjenom. Atropin je namijenjen djeci od 6-15 godina kod kojih postoji tendencija rasta miopije u kraćem vremenskom period npr u 6 mjeseci, a kapi se daju sve dotle dok u periodu od najmanje 6mj nema  tendencije rasta.

Ortokeratologija je primjena tzv. orto-K leća ili specijalno dizajniranih gas permeabilnih kontaktnih leća koje se nose i tokom spavanja, a koje preoblikuju zakrivljenost prednjeg dijela oka.

I na kraju, zbog načina života, te unapređenjem i usavršavanjem tehnike i komjuterizacije, očekuje se  veći porast miopije u svijetu.  Predviđa se da bi do 2050g moglo biti i do 50% kratkovidnih osoba, tako da će se pitanjem miopije i dalje baviti oftalmolozi širom svijeta.

Prof.dr.sc. Jasmina Alajbegović-Halimić
Oftalmolog-oftalmopedijatar
Privatna oftalmološka ordinacija “Dr.Halimić”

Reference:
Gary Heiting, OD, Senior Editor, Myopia Control – A Cure For Nearsightedness?
https://www.allaboutvision.com/masthead.htm

Tokom života dešavaju se brojne promjene na našoj koži, poseban naglasak je na licu i dekolteu.Starenjem, dolazi do opadanja nivoa estrogena štoza posljedicu ima smanjenje čvrstoće lica i isušivanje kože. Zbog raznih promjena smanjuje se ukupna kvaliteta kože, dolazi do promjena na licu u vidu opuštenosti, a godine se počinju otkrivati i na vratu.

Regija lica koja zahvata čelo, obrve, kapke, e srednje lice u okuloplastičnoj praksi naziva se periokularnom regijom i posebno je sklona ranim znacima starenja.
Starenje uzrokuje kombinacija genetskih i okolišnih faktora, posebno ultraviolentno zračenje, ponavljani pokreti mimične ekspresije i izloženost duhanskom dimu, a manifestira se pojavom bora, neravnom teksturom kože, gubitkom volumena i elasticiteta, te opuštanjem tkiva i kože lica.

Zdrav i prirodan izgled ove regija možda najviše pridonosi sveukupnom dojmu mladolikosti, jer oči su obično prvo što na osobi primjećujemo.

Detaljnije

Ovo stanje ima mnogo teže uzroke od starenja kože i mnogo je više od estetskog problema. naziva se i ptoza kapka.
Spušteni kapci mogu biti problem, u nastavku teksta dr. Nina Jovanović će vam detaljnije objasniti šta je to ptoza i kako je se riješiti.

Nerijetko smo u prilici vidjeti osobu sa sanjivim pogledom usljed spuštenih kapaka koji povremeno potpuno pokrivaju zjenicu, ometajući vid, radne aktivnosti ili normalno funkcionisanje.

Detaljnije